Kvazari i crveni pomeraji

Verovanje da se univerzum siri je jedan od stubova Big Beng teorije, a za "crveni pomeraj" svetlosti se tvrdi da predstavlja dokaz ovog sirenja. Svetlost od udaljenih galaksija se pomera prema crvenom kraju spektra - sto je poznato kao "Doplerov efekat". Slicno je, takodje, zabelezeno sa zvucnim talasima. Ako policijski auto prolazi pored vas sa ukljucenom sirenom, visina tona ce postajati niza kako se zvucni talasi izduzuju. Dakle, crveni pomeraji galaksija se smatraju dokazom da se galaksije udaljavaju od nas, i sto su oni veci, to se galaksije brze udaljavaju.

Ali, postoje i druga objasnjenja crvenog pomeraja. Na primer, galaksije koje nam se priblizavaju mogu proizvesti crveni pomeraj ako imaju poprecno kretanje, ili ako se krecu spiralno prema nama velikom brzinom.

Najvecu sumnju na standardni pogled o univerzumu baca istrazivanje kvazara. Kvazari (skraceno od "kvazi-stelarni" ili "kvazi-zvezdani" objekti) su ekstremno svetli, a ipak relativno mali, i njihov crveni pomeraj ukazuje da su oni najudaljeniji objekti na nebu - cak 13 milijardi svetlosnih godina u nekim slucajevima. U tome i lezi zagonetka: kvazari ne izgledaju veci od naseg Suncevog sistema, a ipak imaju ukupnu energiju 10.000 puta vecu od cele galaksije!

Dok se vecina kosmologa bori da pronadje objasnjenje, neki od njih su se usudili da ukazu da su kvazari zaista blizu nas, i da njihovi crveni pomeraji ne govore nista o njihovom rastojanju. Jedan astronom je opozvao pogled da su kvazari najudaljeniji objekti u univerzumu. U pitanju je Halton C. Arp, koji radi na Palomar Opservatoriji.

1960-ih on je poceo da uocava da se kvazari pojavljuju neobicno blizu izvesnim tipovima galaksija, i da ostvaruju vezu sa njima. Dalja istrazivanja su otkrila da su u mnogim slucajevima kvazari bili fizicki spojeni sa galaksijama uz pomoc materijala koji sacinjava most. (slika) Pa ipak, njihovi crveni pomeraji ukazuju da su kvazari bili mnogo puta udaljeniji od nas nego galaksije sa kojima su povezani!

Na primer, kvazar Markarian 205, sa brzinom crvenog pomeraja od 21.000 km/s, povezan je mostom materijala sa galaksijom NGC 4319, koja ima brzinu crvenog pomeraja od samo 1.800 km/s.

Prema Hablovom zakonu - kriterijumu po kome astronomi mere rastojanja - ova galaksija je udaljena od nas 107 miliona svetlosnih godina, dok je kvazar 12 puta udaljeniji, na nekih 1,2 milijardi svetlosnih godina.

Arp je fotografisao velikih broj slicnih veza kvazara i galaksija, i to objavio u svojoj knjizi Quasars, Redshifts and Controversies1. Ova posmatranja su uverila Arpa i nekoliko drugih posmatraca, da je standardno objasnjenje crvenog pomeraja preko Doplerovog efekta pogresno. On kaze:

"Strasna je cinjenica u zivotu, da gde god se oficijelna teorija nalazi, ona mora da objasni sve konstatovane cinjenice. Samo jedno, dobro potvrdjeno posmatanje, dovoljno je da srusi celu gradjevinu. Ali mi mozemo videti da je konvencijalna teorija, da crveni pomeraji galaksija mogu zavisiti samo od Doplerove brzine, osporena ne jednom, vec vise puta u odvojenim slucajevima."2

Njegovi zakljucci ukazuju da su kvazari ocigledno veoma blizu nas, sto obara ceo temelj teorije sireceg svemira, i konacno sam Big Beng. Astronom William Kaufmann je prokomentarisao:

"Ako su nalazi Arpa korektni, i ako su njegova posmatranja potvrdjena, to ce uzdrmati do samog temelja celokupnu savremenu astronomiju."3

Naucni establisment je reagovao na Arpova istrazivanja na veoma nenaucan nacin. On je tretiran kao otpadnik od strane mnogih kolega astronoma, i postalo mu je veoma tesko da svoje radove objavljuje u naucnim casopisima. On je takodje prestao da vrsi istrazivanja u Palomar Opservatoriji i nastavio je istrazivanja u Max-Planck Institutu u Minhenu.

Vecina knjiga iz astronomije nije zabelezila Arpove nalaske, a oni koji su to ucinili, daju izvestaje kao na primer: "Uprkos ovih prigovora, vecina astronoma se danas slaze da su galakticki crveni pomeraji siguran znak da se univerzum siri."4 Naravno, "vecina astronoma" je prihvatila Big Beng, koji zavisi od standardnog objasnjenja crvenog pomeraja.

Mada nije kreacionista, Arp je jedan od onih retkih istrazivaca koji je spreman da izazove uspostavljene teorije ukoliko ih cinjenice demantuju. Njemu izgleda sigurno da kvazari nisu tako udaljeni objekti, i da mora postojati neko alternativno objasnjenje za njihove velike crvene pomeraje.

Literatura

1. Quasars, Redshifts & Controversies, by Halton C. Arp, Caambridge University Press 1987.

2. Arp, page 88.

3. "The Most Feared Astronomer on Earth", Scince Digest 89, (6): 76

4. Secrets of Space, Aldus Books, London, 1980, p. 145.


Maticna strana